Ivan se smjesti. Do njega žena u roze sa šeširom veličine trapeza. Uskrs je i Johann je u parku već sat vremena kako bi pronašao obećano uskršnje jaje. Čuo je da ima još konkurenata, ali nikoga još nije upoznao. Ne zna ni je li iznenađenje zapravo jaje.

Park se puni i prazni, a Johann se polako umara. Samo je doručkovao i onda otišao. Također se nije sjetio ponijeti ništa za piće. Njegove noge bi željele biti visoko, a noge van cipela. Ali kad god poželi krenuti kući, nešto mu privuče pažnju.

Maloprije je to bila žena s trapezom na glavi, sada je to osoba u kostimu zeca koja drži dvoje djece. Prati njih trojicu kao nešto što se podrazumijeva sve dok ne nestanu iza debelog hrasta, a onda mu pogled padne na golemo jaje koje stoji nasred travnjaka. Uzdiže se najmanje pet metara u nebo i sija kao snježna bijela boja na podnevnom suncu. Johann polako prilazi dok ga pljuvačka u ustima više ne želi poslušati. Pogled mu se zalijepi za stvar. Uskrs je.

Gotovo se počinje šuljati posljednjih nekoliko metara, kao da se boji da bi jaje moglo pobjeći. Naglo stane, nije li upravo čuo zvukove koji dolaze iz unutrašnjosti jajeta? Sad ga dijeli deset koraka i nedvojbeno se čuje promuklo hihotanje... A onda silno, likovanje!

A Johann….. suze mu teku niz lice od smijeha, gornji dio tijela mu se ljulja poput ljuljačke dok se oduševljeno pljeska po bedrima. Na putu kući uveseljava prolaznike jer se ne može prestati smijati.

Korištene slike:

Čovjek s bradom boje đumbira u šarenoj odjeći i drži uskršnje jaje od @wayhomestudio